Opet Kori
Dnevni list „Politika“ je 3. avgusta objavila autorski tekst Kori Udovički sa redakcijskim naslovom „Otpuštanja nisu najbitnija, ali će ih biti“. U tekstu se autorka bavi problemima funkcionisanja države, zaključujući, doduše u prvoj rečenici, da je vreme da Srbija sebi napravi bolju državu.
U pravu je Ministarka Udovički kada konstatuje da je državni aparat zastareo i da su u njemu nagomilani partijski, rođači i prijateljski kadrovi. U pravu je i kada zaključuje da baš ti kadrovi nemaju ni volje da rade bolje ili drugačije. Dobro je što javno priznaje da je zabrana zapošljavanja dovela pojedine delove sistema do ivice izdržljivosti. I još mnogo toga je ministarka dobro primetila da ne funkcioniše u našoj državi, i lepo je rekla da nam treba država čiji će se službenici truditi da građanin završi posao sa što manje muke.
Međutim, Ministarka Udovički u autorskom tekstu nije najavila nijednu konkretnu meru koja će dovesti do toga da dobijemo funkcionalniju državu. Osim par fraza da će se značajan fokus staviti na nedostatak određenih stručnih kadrova, i da će Vlada odrediti maksimalan broj zaposlenih u svakom državnom organu, nije rečeno ništa drugo (da će biti otpuštanja i odlazaka u penziju, to nam je već jasno i poznato) što bi nama građanima dalo garanciju da će stvarno biti sprovedene reforme koja treba da nam olakšaju život.
Čak naprotiv, u tekstu se nalaze i neke rečenice koje kazuju da će nam, ne daj Bože, biti i gore. Prosvetna javnost je primetila, odmah u prvom pasusu autorkinog teksta jednu, najblaže rečeno, čudnu konstataciju: Srbija treba da školuje decu za poslove budućnosti, a ne o znanju iz prošlosti. Slažemo se da trebamo da školujemo decu za realne poslove koji će postojati u budućnosti. Međutim, ne slažemo se sa tvrdnjom da znanja o prošlosti ili iz prošlosti nisu potrebna.
Još kako su potrebna! Ne samo potrebna, nego neophodna. Znanje iz prošlosti je osnov za buduća znanja. Ne možemo za par godina imati kvalitetne stručnjake za unapređenje aplikacija za mobilne telefone, specijaliste za virtuelnu bezbednost i za druga zanimanja budućnosti, koji ne znaju osnove programiranja ili podatke o tome koliko ljudi i na koje načine mogu postati žrtve kriminala preko interneta. Složiće se i uvažena Ministarka Udovički da se znanja o tome crpe iz znanja i iskustva koje su stekle generacije pre nas, a iskustvo je kategorija prošlosti.
Da bismo bili jasniji, i da nas Ministarka Udovički bolje shvati ako bude čitala ovaj komentar, navešćemo još jedan primer koji se tiče teme o kojoj ona govori, teme funkcionalne države. Baš ta tema je zanimala ljude kroz istoriju, pa su se njome bavili mnogi, počev od Platona, pa preko Makijavelija, Hegela i Marksa, do današnjih mislilaca i ministara. Svašta su ljudi smislili, svašta i isprobali, pa tako danas veoma dobro znamo šta znače izrazi oligarhija, demokratija, nacionalizacija i denacionalizacija. Znamo i kako su prošle države koje su bespoštedno zapošljavale, a i one koje su otpuštale. Znamo i kako su stoje one koje su rasprodavale sopstvenu imovinu, i one koje su strateške firme ostavile u svom vlasništvu. Znamo i kako su prošli oni koji su jedino kroz brojeve i statistike merili koliko koja agencija, javna služba ili državni organ treba da ima zaposlenih. I sve to znamo zahvaljujući iskustvu, odnosno znanjima iz prošlosti.
I zato, ako ne želimo državu u kojoj ćemo i dalje da mesecima čekamo na red za pregled kod specijaliste, ili da čekamo celu noć pre policijom da bi nam se dodelio termin za dolazak radi izrade lične karte, ili da … onda se moramo osloniti baš na iskustva iz prošlosti, tuđa i sopstvena. A prošlost je sada već i ono što je usvojeno prošle nedelje u Narodnoj skupštini Republike Srbije, poput Zakona o maksimalnom broju zaposlenih.
Zato Vas, poštovana Ministarko Udovički, pozivamo da se i Vi pozabavite malo prošlošću. Da vidite da li je u prošlosti dalo efekta kažnjavanje odgovornih lica koja zapošljavaju preko normi, po prijateljskim i partijskim linijama. Da proverite da li je smanjenje broja zaposlenih u onim službama gde se na uslugu ionako čeka mesecima, dovelo do toga da se brže i bolje radi. Da ustanovite da li su dobro prošle države koje su imale stotine hiljada nepismenih i polupismenih a otpuštale iz prosvete.
Ako se oslonite na ta iskustva iz prošlosti, onda će Vam sigurno biti jasno kakav rezultat će dati Vaša najava da će odgovorni moći da naprave prostor za angažovanje novih ljudi na neophodnim poslovima. Nama koji poznajemo prošlost, a i sadašnjost, jasna je i budućnost. Nažalost.
Stevan Jurić
Gospođa Kori priča i iznosi prave stvari, ali se mi pravimo da nam nije jasno. Kada nam bude jasno, bude obično kasno.
Npr. bivša državna firma Bor prevoz imala je 140 vozača, 10 majstora i 150 u administraciji. Firma je doživela propast. Sada postoji firma Bor travel koja ima oko 140 vozača, 10-tak majstora i SAMO 2 radnika u administraciji.
Na ovom primeru treba mi da učimo i da budemo svesni da male škole trabaju da se zatvaraju, da se na gase odeljenja (da male škole gube status pravnog lica), da se smanjuje nepotrebna administracija.
Slažem se. To je rešenje, treba da se zna koliko izvršilaca je potrebno na kom poslu. Međutim, ako čekate 3 meseca da dođete na red kod lekara specijaliste, a na pitanje zašto se toliko čeka dobijete odgovor da je lekara malo, a pacijenata mnogo, onda se postavlja pitanje da li imamo dovoljno lekara? Ili ako doputujete u večernjim časovima u sedište opštine, i provedete celu noć stojeći u redu ispred stanice policije da biste bili među 30 srećnika koji će sutra da predaju dokumentaciju za pasoš, onda se pitate da li je dovoljan jedan službenik OUP-a koji radi na tim poslovima? Mislim da gospođa Udovički ne zna baš najbolje šta se dešava u stvarnom životu. Činjenica je da u pojedinim službama imamo viška (ne)radnika, ali se bojim da njih neće otpustiti, nego da će otpuštanja biti tamo gde ih ne sme biti.
Gospodine Juriću,
Ako želimo da imamo sređen sistem prvo čovek krene i očisti svoje dvorište i da primer drugima kako da oni urade. Šta mi radimo, pričamo i držimo demagogiju! Da li je pravilnik o ceni usluga od 1993. godine poštovan? Nije čak 20 godina! Zato smo do ovde i došli. Svaka škola direktor, pomoćnik, pedagog, sekretar… Nekada je tako moglo, ali sada kada je broj odeljenja opao to ne može.
Jedino pravo rešenje poštovanje pravilnika iz aprila 2015. godine, gde bi se male škole pripojile većim (postala bi izdvojena odeljenja) i tako bi se ugasila nepotreba administracija. Škola koja ima manje od 24 odeljena ne može da imam status pravnog lica!
Prvo bih o lekarma. Treba lekara, ali da li je potrebno toliki broj prvnika u bolnicama da kazu kao se pravi red i u komisijam za bolovanje.
A u SUP je pravi haos koji oni namerno cine da bi postali VAZNI. Sa srednjoskolcima bi mogao organizovati tu sluzbu da radi 5 puta efikasnije. Posle svakog izdatog pasosa gospoda pravi pauzu za kafu i cigarete od silnog umora izdavnja predhodnog pasosa. Sticem utisak da gospoda u SUP u eri digitalizacije sve sporije rade.
Imamo primer da u osmorazrednoj skoli – 8 odeljenja imamo 52 učenika, a imamo i 100% direktora, 100% pedagoga, 100% adminstrativni radnik i 50% sekretara. Za plate zaposlenih u ovoj školi u školskoj 2014/15. daje se 13 000 000 dinara . Spajanjem ove male šlkole sa nekom većom, (gde bi ova škola ostala kao izdvojeno odeljenje), uštedelo bi se puno!
Takvih je škola puno u Srbiji. Direktorima se daje 100% norme, što je apsurd za tako male škole, jer nemaju dovoljan broj odeljenja,te ih zato treba pripojiti većim. Ušteda o kojoj pričamo.
Zar u centru grda da postoje ovakve skole
Ćele-kula sa 17 odeljenja
Njegoš sa 16 odeljenja
Dositej Obradović sa 16 odeljenja
Sreten Mladenović Mika sa 18 odeljenja
Dr Zoran Đinđić (Brzi Brod) sa 16 odeljenja
Vuk Karadžić (Niš) sa 17 odeljenja,
ili seoske sa rastojanjem od grad manjim od 5 km na nadmorskoj visini znatno ispod 600 m (planinska sela)sa regulisanom mrežom puteva, sa navedenim brojem učenika
Đura Jakšić (Jelašnica) 213
Dušan Tasković Srećko (Sićevo) 67
Branko Radičević (Gabrovac) 147
Stevan Sinđelić (Kamenica) 107
Jovan Jovanović Zmaj (Malča) 116
Branislav Nušić (Donja Trnava) 255
Lela Popović (Miljkovac) 71
Vojislav Ilić Mlađi (Hum) 172
Prvi maj (Trupale) 221
Karađorđe (Gornji Matejevac) 247
Sve ove skole imaju ful direktore, ful stucnu sluzbu, ful sekretare i blagajnike a neke i knjigovodje.
Pitam se koji privatnik bi to placao?
Budimo posteni, mora racionalizcija, ako ne ovakva ima da seku po broju odeljenja.
Da podsetim, nasi sekretari bez pravosudnog ispita ne mogu zastupati skole u sporovima. A onaj ko ima pravosudni odmah ide u advokate, nije lud da radi za 40 000 dinara. To jedino moraju PROSVETNI JADNICI.
Ni FINSKA nebi placala ovakvu mrezu skola. Zato nam je i plata mala. lako se prodajemo svi su odlicni!!!
Kolega Prosvetar verovatno zna da je Pravilnikom iz 1993. godine bilo predviđeno da se norma direktora smanjuje sa smanjenjem broja odeljenja, a pravilnikom iz aprila 2015. godine je predviđeno da škola, ma koliko malo imala odeljenja, uvek ima celog direktora! I ne samo to, nego je ovim novim Pravilnikom predviđeno, na primer, da srednja škola sa 16 odeljenja izgubi trećinu norme sekretara, šefa računovodstva, bibliotekara, stručnog saradnika, ali da zato dobije pola norme pomoćnika direktora! Dakle, 1,5 direktora! Toliko o logici i racionalizaciji u novom Pravilniku. Osim toga, novi Pravilnik uopšte nije predviđao racionalizaciju mreže škola (to i nije materija koju on reguliše), već je racionalizacija ostavljena za neka nova vremena. Slažem se da je racionalizacija potrebna, slažem se da je besmisleno da opstaju i postoje minijaturne škole sa 8 odeljenja kao posebna pravna lica, ali valjda je to početni korak, pa tek onda donošenje pravilnika o finansiranju.
Kolega Juriću,
Za srednje škole to što iznosite to je tako i tu nemam ništa da dodam.Oko osnovnih škola neke stvari Vam nisu jasne, ali pojasniću. Odredbama člana 5. Pravilnika iz aprila 2015. godine propisano je da se škola organizuje sa 24 odnosno 32 odeljenja. Priča je jako prosta! Škole koje imaju manji broj odeljenja gube status pravnog lica, te onda ne mogu da imaju direktora. Što se tiče racionalizacije škola Uredba Vlade iz 2010. godine postoji, ali se i ona ne poštuje. Svaka škola koje se zatvori (izgubi status pravnog lica) pripaja se gradskoj školi koja ima pedagoga, psihologa tako da učenici neće i ne može da budu oštećeni. Moguće je tri ili više seoskih škola spojiti u jednu, eto i to je jedno od rešenja.
Tu ostaju pomoćni radnici zavisno od kvadrature i oni se ne gase. Za administraciju teško da može da ima posla da se spoji administracija gradske i seoske. Zašto? Veliki broj škola gradskih trenutno NEZADOVOLJAVA uslove da sa trenutnim brojem odeljenja (oko 20 odeljenja)ostvaruje pravo na finansiranje po 100%.
Spajanjem malih škola za svih 18 ŠU uštedelo bi se puno verujem bar 100-120 radnih mesta po svakoj ŠU.
Kada nastavnik ima 16 časova tada kažu plaćemo te 80%, a kada škola ima 10 tak odeljenja tada može da se bacaju pare i na platu direktora, pedagoga, sekretara. Ima li tu malo logike?
Niste u pravu oko racionalizacije. Pogledajte clan 5.POSLEDNJI STAV govori i inplicitno i eksplicitno da se PRAVI NOVA MREZA SKOLA NA OSNOVU PRAVILNIKA. AKO TO OPSTINE NE URADE TO CE RADITI MINISTAR. I PRAVILNIK STUPA NA SNAGU SKOLSKE 2015/2016. TO GOVORI POSLEDNJI 32. CLAN.
Veličina škole
Član 5.
Škola se organizuje sa najmanje 24 odnosno 32 odeljenja učenika od prvog
do osmog razreda.
Škola se organizuje sa 24 odeljenja kad u svom sastavu ima više od 1/3
fizički izdvojenih odeljenja na udaljenosti većoj od dva kilometra.
Škola se organizuje sa najmanje 32 odeljenja:
1) kad u svom sastavu nema izdvojenih odeljenja;
2) kad ima izdvojenih odeljenja, a taj broj nije veći od 1/3 i nije udaljen
više od dva kilometra od sedišta škole;.
Škola za učenike sa smetnjama u razvoju organizuje se sa najmanje osam
odeljenja.
Škola za muzičko i baletsko obrazovanje organizuje se sa najmanje 20
klasa.
Izuzetno, škola se može organizovati sa manje od 24 odeljenja, i to: na
prigraničnom i planinskom području, kad zbog malog broja učenika,
nepostojanja putne mreže (kojom se mogu kretati putnička vozila) i velike udaljenosti između naselja nije moguće, na racionalan i ekonomičan način, organizovati školu sa najmanje 24 odeljenja, uz saglasnost ministra nadležnog nadležnog za poslove obrazovanja (u daljem tekstu: ministar).
Član 32.
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u
„Službenom glasniku Republike Srbije“, osim odredaba čl. 5-28. koje će se primenjivati od školske 2015/2016. godine.
Kolega Ljubiša, čitam ovaj spisak škola i pokušavam da zamislim situaciju da se sve ove seoske škole pripoje nekim gradskim školama. U tom slučaju gradske škole bi povećale broj odeljenja, a time bi se povećala potreba za brojem izvršioca na administrativnim poslovima. Dakle, ljudi koji sada rade na tim poslovima u seoskim školama samo bi promenili poslodavca – više ne bi bili radnici seoske škole, već neke gradske. No, postoji jedan drugi problem: Da li će sadašnje seoske škole, a buduća izdvojena odeljenja gradskih škola, moći da funkcionišu bez psihologa, bibliotekara, tetkica, ložača, domara? Neće, jer su oni neophodni deo sistema. Dakle, oni moraju postojati. Ajde sada napravite računicu kolike će biti uštede ako i sprovedemo takvu reformu.
Ni ovde niste u pravu.
Gradske skole mogu imati isturena odeljenja, a mogu i par seoskih skola da imaju jednu matucnu skolu.
A oko PESI sluzbe; u davna vrena nije bilo da svaka skola ima psihologa i pedagoga pa je nastava bila, kazu, kavalitetnija. Jednom je jedan industrijalac dosao u MIN NIS i pitao koliko imaju majstora, a koliko inzenjera odnos je bio 2:1 ili 3:1, a on kaza: „pa ljudi ja bih propa da toliko imam inzenjera u odnosu na radnike“. Nekada su kod nas, tehnicari citali crteze i pod sobom imali 20-30 majstora, a sada inzenjeri citaju crteze i imaju 5 majstora pod sobom. Nismo racionalni.
A to nam pokazuje i fakultrt za medicinske sestre. Kako ce lekar toj sestri izdavati naredbe. MNOGO SMO UVOZLI NEKI FILM ili se zestoko lazemo. A mnogo smo siromasni da se neracionalno ponasamo.
Da nekada je na gradilistu bio brigadir (kvalitetniji majstor) sa 10 zaduzena masjtora. Pa poslovodja (v.k. majstor) sa 5-10 brigadira, pa sef gradilista (nekada je imao 1-3 poslovodje). Za manje gradiliste iamao je zvanje tehnicara, za vece i zahtevnije gradiliste sef je bio sa fakultetom. I sve je funkcioniaslo, a sada??? Svi imamo zvanje, a znanje.
Za ucenika imate zaduzenog nastavnika, odeljenskog stresinu, pedagoga, psihologa, logopeda, bibljotekara, socijalnog radnika, direktora, pa roditelje. Pa svako da mu drzi vakelu od dva minuta pa je mnogo. dobijamo kontra efekte (mnogo babice kilavo dete).
Poštovani kolega, verujte mi na reč, krajem aprila i tokom maja sam više desetina puta pročitao i stare pravilnike i nove, i hrvatske na istu temu, i poredio član po član, i vrlo dobro mi je poznato šta je bilo propisano starim, a šta novim pravilnicima. Logika koju iznosite je apsolutno ista kao i logika onih koji su pravili novi pravilnik za osnovne škole: Sve škole koje imaju manje od 24 odnosno 32 (bez izdvojenih odeljenja) se ukidaju kao pravna lica i pripajaju nekoj drugoj školi; time se gasi isto toliki broj direktora, sekretara, šefova računovodstva, itd. Međutim, ta ekonomska logika je samo delimično tačna. Spajanjem više malih, seoskih osnovnih škola sa nekom gradskom, na primer, dobijate veliku osnovnu školu sa mnogo izdvojenih odeljenja. Na toliki broj izdvojenih odeljenja ta škola dobija pravo na pomoćnika direktora, na novog administrativnog radnika, pa radnika u računovodstvu. Možda ne sa punim radnim vremenom, ali se broj izvršilaca sigurno mora povećati. Kada se sve stavi na papir, a Unija je pokušala da napravi i simulaciju primene tog pravilnika na primeru jedne školske uprave, dobije se ne tako impozantan broj tehnoloških viškova koji ste vi naveli. Čak ni upola toliko. No, pored te ekonomske logike za koju tvrdim da nije tačna, a lično smatram da ne bi smela ni da bude na prvom mestu, postoji i neka druga logika, ajde da je nazovemo pedagoškom: Smatrate li da će u tim sadašnjim malim seoskim školama, a u budućnosti izdvojenim odeljenjima gradskih škola, trebati ložači i spremačice? Ja mislim da hoće, a to znači da oni nisu višak. Smatrate li da je deci u tim istim sadašnjim školama, a u budućnosti izdvojenim odeljenjima, potreban psiholog i pedagog? Ja mislim da jeste potreban, jer to nije privilegija gradske dece, a to znači da nisu višak. Dakle, u slučaju spajanja tih škola, višak eventualno može biti, i to u određenom procentu, samo administrativno osoblje. Kada sve saberemo, racionalizacijom mreže škola možemo ceo prosvetni sistem osloboditi za maksimalno par stotina radnih mesta. Ponavljam, uz sve opasnosti i probleme koji idu zajedno sa stvaranjem glomaznih škola sa mnoštvom izdvojenih odeljenja.