U FOKUSU – Šta stvarno piše u Nacrtu izmena Zakona o radu Ko laže – sindikati ili Ministarstvo?

Sadašnji zakon: Zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu koja se utvrđuje u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu (član 104). Zarada iz člana 104 stav 1 ovog zakona sastoji se od zarade za obavljeni rad i vreme provedeno na radu, zarade po osnovu doprinosa zaposlenog poslovnom uspehu poslodavca (nagrade, bonusi i sl.) i drugih primanja po osnovu radnog odnosa, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu (član 105).
Zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini PROSEČNE ZARADE U PRETHODNA TRI MESECA u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu za vreme odsustvovanja sa rada na dan praznika koji je neradni dan, godišnjeg odmora… (član 114).
Predložene izmene: „Zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini OSNOVNE ZARADE za mesec u kom zaposleni ostvaruje naknadu zarade, UVEĆANE ZA MINULI RAD za vreme odsustvovanja sa rada na dan praznika koji je neradni dan, godišnjeg odmora… (član 114).
O DOSTUPNOSTI POSLODAVCU
Sadašnji zakon: Puno radno vreme iznosi 40 časova nedeljno ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Opštim aktom može da se utvrdi kraće radno vreme, ali ne kraće od 36 časova nedeljno. (član 50)
Predložene izmene: Pojam radnog vremena: Radno vreme za period u kome je zaposleni dužan odnosno raspoloživ da obavlja poslove prema nalozima poslodavca, na mestu gde se poslovi obavljaju ILI DRUGOM MESTU KOJE ODREDI POSLODAVAC.
Radnim vremenom ne smatra se vreme u kome je zaposleni pripravan da se odazove na poziv poslodavca da obavlja poslove ako se ukaže takva potreba, pri čemu se zaposleni ne nalazi na mestu gde se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mestu koje je odredio poslodavac.
Vreme pripravnosti i visina nadoknade za istu uređuju se zakonom, opštim aktom ili ugovorom o radu. Vreme koje zaposleni provede u obavljanju poslova po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom.
O PRERASPODELI RADNOG VREMENA
Sadašnji zakon: Preraspodela radnog vremena vrši se tako da ukupno radno vreme zaposlenog u periodu od šest meseci u toku kalendarske godine u proseku ne bude duže od punog radnog vremena.
U slučaju preraspodele radnog vremena, radno vreme ne može da traje duže od 60 časova nedeljno. (član 57)
Predložene izmene: Preraspodela radnog vremena vrši se tako da ukupno radno vreme zaposlenog u periodu od 12 meseci neprekidno u proseku ne bude duže od punog radnog vremena.
U slučaju preraspodele radnog vremena radno vreme ne može da traje duže od 60 časova nedeljno.
Izvor: Danas